• Lana Krištofić

Dr. Martin Luther King, Jr. – gorljiv zagovornik pokreta za građanska prava u 20. stoljeću

Updated: Jan 30


Izvor: Central Press/Getty Images/www.biography.com

Porobljeni Afrikanci i Afroamerikanci obilježeni su teškom, višestoljetnom historijom. Iako je ropstvo u Americi ukinuto 1863., sloboda i ravnopravnost ostale su u sjeni. Podjela društva na inicijatore promjena i protivnike istih poslije je stvarala nove, mnogobrojne sukobe. Provođenje promjena moralo je biti obnovljeno.[1]


Potreba za snažnijim društvenim promjenama u 20. stoljeću potaknula je ljude na nova djelovanja. Naizgled stabilni, temelji protivnika promjena postajali su uzdrmaniji pojavom dr. Martina Luthera Kinga, Jr. – jednoga od značajnih zagovornika pokreta za građanska prava.


Djetinjstvo, obrazovanje i angažiranost u zajednici


Dr. Martin Luther King, Jr., prvotnim imenom Michael King, Jr., rođen je 15. 1. 1929. u Atlanti, Georgia. Njegova majka (Alberta Christine Williams King) bila je učiteljica, a otac (Michael King, Sr.) pastor u Ebenezer Baptist Church u Atlanti. Odrastajući u religioznoj obitelji, King se je od djetinjstva fokusirao i na obrazovanje. Od malih je nogu počeo shvaćati zastupljenost rasizma u društvu.[2]


Nakon završenog obrazovanja u Booker T. Washington High School, isto nastavlja na Morehouse College. 1948. se zaređuje i postaje pomoćnim pastorom u Ebenezer Baptist Church, a započinje i studij na Crozer Theological Seminary u Pennsylvaniji. Na University of Boston dolazi 1951. (gdje 1955. stječe doktorat). Za vrijeme boravka u Bostonu, King upoznaje Corettu Scott, s kojom 1953. stupa u brak te zajedno zasnivaju obitelj. 1954. postaje pastorom u Dexter Avenue Baptist Church u Montgomeryju, Alabama.[2, 3]


1955. – Colvin i Parks

Američki Jug se je i tijekom 20. stoljeća borio s rasizmom, podjelama te neravnopravnostima prema Afroamerikancima. Podjela crnaca i bijelaca bila je jasno izražena i u javnom prijevozu. Prednji dio autobusa bio je za bijelce, dok je stražnji dio pripadao crncima. Ako bi se dogodilo da nema sjedećih mjesta za bijelce, crnci su, prema zakonu, bili dužni ustupiti svoje mjesto bijelcima. Međutim, 1955. je postala prekretnicom. Crnkinje Claudette Colvin i Rosa Parks napravile su značajne poteze.[4, 5]


Claudette Colvin uhićena je nakon što je u autobusu odbila ustupiti svoje sjedeće mjesto bijelcu. S obzirom na to da je Colvin tada bila trudna petnaestogodišnjakinja, zagovaratelji ravnopravnosti, na temelju njezinog slučaja, nisu mogli ostvariti svoje naume u borbi protiv neravnopravnosti. Puštena je uz plaćenu jamčevinu.[4]


I ranije su se događali slični slučajevi, ali ništa se nije mijenjalo – sve do Rose Parks, koja je također u autobusu odbila ustupiti svoje sjedeće mjesto bijelcu. Njezino je uhićenje prepoznato kao snažan povod za djelovanje.[5]


Nixon, bojkot autobusa i početak Kingovog djelovanja


Edgar Daniel Nixon, tadašnji predsjednik organizacije za ljudska prava National Association for Advancement of Colored People (NAACP), je u Rosinom slučaju prepoznao priliku. Uz pomoć organizacije Women’s Political Council (WPC), Kinga i ostalih pokrenuo je Montgomery Bus Boycott, u kojem su se svi crnci pozvali na nekorištenje autobusa kao javnoga prijevoza. Odaziv je bio uspješan, što je vodilo do osnivanja Montgomery Improvement Association (MIA) na čelu s Kingom kao izabranim predsjednikom. Bojkot autobusa trajao je od 5. 12. 1955. do 20. 12. 1956. Grad Montgomery je napokon ukinuo odvojeni javni prijevoz za bijelce i crnce.[6, 7, 8]


Moralni lider, baptistički pastor i aktivist za građanska prava, dr. Martin Luther King, Jr., krenuo je 1955. u javnu, životnu misiju i nenasilnu borbu protiv nejednakosti.


Nastavak nenasilnih prosvjeda i marševa


Po uspješnom završetku bojkota u Montgomeryju, 1957. osnovan je Southern Christian Leadership Conference (SCLC), čiji je predsjednik bio King. Misija SCLC-a je bila provođenje nenasilnih prosvjeda radi promicanja reforme građanskih prava. King je s drugim osobama neumorno nastavio svoj rad. Putujući diljem zemalja, održavao je govore te se zalagao za promjene. Međutim, njegova sve brojnija javna djelovanja dovodila su do rasta broja neprijatelja.[9, 10]

Godine 1963. King je organizirao demonstraciju protiv segregacije u Birminghamu, Alabama. Događaj je privukao pozornost sljedbenika i ljudi diljem zemlje. Kingovo uhićenje, uoči Birmingham Campaign, ostalo je zapamćeno po njegovom pismu Letter from Birmingham Jail. Pismo je bilo upućeno bijelim svećenicima kao odgovor na njihove kritičke stavove o nenasilnim prosvjedima.[11]


28. 8. 1963., pred više od 200 000 ljudi, kao organizator prosvjednog marša March on Washington, King je dokazao predanost svojoj misiji. Održao je svoj najpoznatiji govor I have a dream.


Izvor: AP/REX/Shutterstock.com/www.britannica.com

Zbog svojih misija i borbi za građanska prava, dr. Martin Luther King, Jr. postao je 1964. tada najmlađim dobitnikom Nobelove nagrade za mir.

1967. održao je govor Beyond Vietnam, u kojem je dao do znanja da je protiv rata u Vijetnamu. Tim je govorom na sebe navukao bijes mnogih ljudi, što je pogodovalo njegovim protivnicima.[2, 9]


1968. i Memphis kao posljednje odredište


3. 4. 1968. King je u Memphisu održao još jedan pamtljiv govor I've Been to the Mountaintop (koji se ubrzo pokazao njegovim posljednjim govorom). Mnogobrojne prijetnje upućene njemu i njegovoj obitelji, uhićenja i sve prepreke na koje je nailazio tijekom svoga javnog djelovanja nisu ga mogle spriječiti da bude glas naroda. Međutim, 4. 4. 1968. pokazao se kobnim. Za vrijeme stajanja na balkonu Lorraine Motela u Memphisu, dr. Martin Luther King, Jr. ubijen je hicem iz snajpera. Ubojicom je proglašen James Earl Ray, koji je dobio kaznu zatvora od devedeset devet godina.[2, 9, 12]


Sadašnjost i Kingova djela – ostavština svijetu


Kingovim ubojstvom zaustavljeno je njegovo izravno djelovanje, ali ne i sve ono što je postigao. Svake se godine trećeg ponedjeljka u siječnju obilježava Martin Luther King, Jr., Day, a na mjestu gdje je ubijen izgrađen je National Civil Rights Museum.[13]

Knjige koje je King iza sebe ostavio su: Stride Toward Freedom: The Montgomery Story (1958); Strength to Love (1963); Why We Can’t Wait (1963); Where Do We Go From Here: Chaos or Community? (1967); The Trumpet of Conscience (1968).[14]


Kingovi zapisi i govori objedinjeni su u narednim djelima: The Words of Martin Luther King, Jr. Editors: Clayborne Carson, Peter Holloran (1983); A Testament of Hope: The Essential Writings and Speeches of Martin Luther King, Jr. (1986); A Knock At Midnight: Inspiration from the Great Sermons of Reverend Martin Luther King, Jr. Editors: Clayborne Carson, Peter Holloran (1998); The Autobiography of Martin Luther King, Jr. Editor: Clayborne Carson (1998); A Call to Conscience: The Landmark Speeches of Dr. Martin Luther King, Jr. Editors Clayborne Carson, Kris Shepard (2001).[14]




Izvori:


[1] https://www.archives.gov/exhibits/featured-documents/emancipation-proclamation

[2] https://www.biography.com/activist/martin-luther-king-jr?li_source=LI&li_medium=m2m-rcw-history

[3] https://www.nps.gov/nr/travel/atlanta/kin.htm

[4] https://www.biography.com/activist/claudette-colvin

[5] https://www.britannica.com/biography/Rosa-Parks

[6] http://encyclopediaofalabama.org/Article/h-1355#

[7] https://www.britannica.com/topic/Womens-Political-Council

[8] https://www.britannica.com/event/Montgomery-bus-boycott

[9] https://www.nationalgeographic.com/culture/article/martin-luther-king-jr

[10] https://www.britannica.com/topic/Southern-Christian-Leadership-Conference

[11] https://www.britannica.com/biography/Martin-Luther-King-Jr/The-letter-from-the-Birmingham-jail

[12] https://www.biography.com/crime-figure/james-earl-ray

[13] https://www.civilrightsmuseum.org/

[14] https://thekingcenter.org/about-tkc/books-bibliography/


51 views0 comments

Recent Posts

See All