• Amar Velagić

Luka Bošković: O studentskim pitanjima, aktivizmu, volonterizmu, ljubavi prema pisanju...

Updated: Jan 30


Predstavi nam se ukratko.


Zovem se Luka Bošković. Student sam komparativne književnosti i informacijskih nauka na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Predsjednik sam studentske organizacije na svom fakultetu, mada se moje djelovanje može opisati funkcijom studenta prodekana. Ta funkcija je trenutno u procesu izgrađivanja jer joj nisu dati adekvatni okviri djelovanja, a ni jasan prostor u trenutnom sistemu visokog obrazovanja. Pišem poeziju, književno-filozofske eseje, roman i priče za online-magazin Dunjalučar.



Za svakog pojedinca je važan aktivizam i volonterizam kroz koji se stiču radne navike. Koja su tvoja promišljanja o aktivizmu i volonterizmu svih mladih, posebno studenata? Kakva je zainteresovanost za pitanja koja ih se tiču?


Ja lično izbjegavam reći za sebe da sam studentski aktivista jer je taj pojam preuzeo veliki broj populista. Želim se ograditi od pukog aktivizma zarad aktivizma, nezadovoljstva zarad nezadovoljstva. Moj cilj se zasniva na izgradnji dugo-održivog sistema sa mogućim stalnim razvojem. Smatram da bi studenti trebali svoj aktivizam usmjeriti npr. na naučno-nastavni proces visokog obrazovanja.


Od ovakvih tema su uglavnom udaljeni zbog prisutnih populizama. Ovdje je važno naglasiti postojanje Evropskih preporuka za standard (ESG) visokog obrazovanja. Moje mišljenje je da studenti trebaju istraživati takve dokumente i na njih se pozivati kroz svoj angažman boreći se i radeći za izgradnju boljeg standarda kvalitete.


Istaknuo si nezaintersovanost mladih i populizam koji upravlja mišljenjima mladih. Zbog čega su ove stvari preuzele dominantnu ulogu?


Iskustvo mi govori da je za to zaslužan šablon ponašanja koji povećava pasivnost mladih u procesu obrazovanja. Nažalost, mladi ljudi se zatvaraju u svoj pesimizam. Primjer toga jeste snalaženje brucoša na fakultetsku atmosferu. Kroz prethodno obrazovanje su naučeni slijepo pratiti sve što im se kaže. Nastavnika smatraju neosporivim autoritetom. Fakultet ipak zahtjeva aktivnost i istraživački rad svakog studenta, a ipak studenti kada imaju neko pitanje, prešute, jer su naučeni da su pitanja osporovanje nečijeg autoriteta poput nastavnikovog.


Ova pasivnost se prenijela na sve segmente. Mišljenja sam da nastavnici kroz osnovno i srednje obrazovanje trebaju više djelovati kao moderatori između učenika i nastavnog gradiva. Što se populizma tiče, imunitet na njega je precizna informisanost pojedinaca.


Globalizacija diktira svaki napredak savremenizma pa tako i obrazovanjem. Da li su sadašnji fakulteti spremni odgovoriti tom izazovu?


Bolonjski proces podrazumijeva cjeloživotno učenje zbog čega sam i njegov pristalica. Kreiran je tako što će pratiti savremeni tehnološki razvoj. Bolonja je dala podjelu na cikluse i ECTS bodove koji omogućavaju kvalitetniju organizaciju studijskih programa, kao i precizno vrednovanje studentske prakse. Nažalost, potrebna je velika količina rada unutar sistema da se dostigne ono što Bolonja predstavlja, a još nije prevaziđeno ni mišljenje o njoj kao birokratizaciji obrazovanja.



Rekao si da se baviš pisanjem. Kroz tvoja djela su dominantni mitovi, mitske priče. Historijske likove stavljaš u različite kontekse. Otkud ideja? Na kave reakcije nailaziš kod mladih?


Od svih mitskih priča i književnih alegorija, najviše me privlači koncept labirinta. On se može iskoristiti za opis ljudskog stanja, kako individualnog tako i kolektivnog. Te ideje se nisam držao od samog početka, međutim, čitajući različita filozofska djela Ničea i kasnije Borhesove priče, uvidio sam simboliku labirinta. Svoje interesovanje, trenutno zapostavljeno, posvećujem i fizici, posebno elementarnim česticama i svemiru.


Labirint kao simbol nije ograničen vremenskim i prostornim odrednicima. a prikazuje cjelokupnu ljudsku historiju. Likovi imaju svoju putanju u njemu po kojoj se neprestano kreću. Smatram da umjetnost treba nuditi različite ideje i misli o društvu, a svoja pisanja doživljavam kao izgradnju jednog labirinta. Kroz svoj rad želim pokazati važnost društveno-humanističkih nauka jer je društvo prihvatilo tezu da su takve nauke nevažne za budućnost.


U koje doba dana najčešće pišeš?


Noću. Da imam neku magijsku moć, poništio bih dan, pa bi cijela godina uvijek bila noć koju obasjava puni mjesec.


Kafa ili čaj?


Uvijek kafa. Često vidim mimove za Kanta da je bio opčinjen kafom, a sada i sam ne mogu zamisliti svoj dan bez kafe.


Za kraj, koju poruku šalješ našim čitaocima?


Vjerovati u nešto je stvar izbora. Niko nije obavezan vjerovati da ovaj trenutni svijet koji imamo je ono najviše što se može ostvariti.


Hvala Luka što si izdvojio vrijeme za naš magazin.

Luka slijedi svoje snove i u nastavku rada mu želimo svu sreću.



Lukine radove možete čitati na sljedećim linkovima:

https://www.facebook.com/luxbosko

https://dunjalucar.com/



Foto: Privatna arhiva


179 views0 comments