
Fenix
Poezija: Marija Stanković
Updated: Sep 1, 2021

Marija Stanković (25) je pravnik i pesnikinja iz Beograda. Dečiji kulturni centar Beograd prvi put objavljuje njene radove u zborniku ,,Pesnik i besednik” 2008. godine. Kao gimnazijalka, Marija pristupa ,,Poezinu”, beogradskoj organizaciji koja promoviše slem poeziju i žive nastupe, u čijim pesničkim večerima aktivno učestvuje sa svojom poezijom narednih nekoliko godina. Nakon toga, tokom i do kraja studija, svoju poeziju aktivno čita sa još nekolicinom književnih udruženja i organizacija u Beogradu i okolini (Organizacije Spoken word RS, Pet minuta pažnje i druge). 2020. godine poemu ,,Da padne nebo" objavljuje dnevni list ,,Dan”(CG), a 2021. poemu ,,Zajednička pesma" magazin ,,Jesenjin”(SRB). Na jedinom takmičenju u kome uzima učešće–manifestaciji ,,Jesenji pesnički marathon” 2020., osvaja drugo mesto sa pomenutom ljubavnom poemom, ,,Zajednička pesma". Rado učestvuje u pesničkim maratonima i drugim umetničkim manifestacijama, a poeme deli i na internetu. U pripremi su dva izdanja sa njenom poezijom: zbornik ,,Kad se kazaljke sklope” i njena autorska zbirka poezije.

Ako ne vidim kud ludo stradam
Plašim se da moj pad neće biti brz i jezivo gorak
No da ću padati godinama i sunce lagano zaći za bregom.
Plašim se. Mislim se, bolje je grešiti
Velikom nekom, sablasnom greškom,
Pa makar znaš kako si pao i na kom dnu ti tabani stali.
Ako mi život sudbinu da da ne znam kud padam ni zašto,
Ostani sa mnom.
Vuci svom snagom
Da iz ponora izvučeš taj jadni jad.
Mada ćeš onda sigurno vući nagore teret i nevolje soj,
Nadam se da ćeš se boriti za me’
I sećati da sam ja neko tvoj.
Ako ne poznam kud idem, kud padam,
Plašim se: ne vidim kud ludo stradam,
Ne tražim - molim te! Il’ se bar nadam
Da nećeš od mene odustati nikad
Jer davno smo čuli gde leži lek
Tu istinu datu pre sve istine.
Bila je data samo za nas:
Ljubav. Ljubav je spas.
Nestajanje
Skupljam delove sebe
Dok vetar hoće da me odnese
Da me rastrese ulicom,
Od mene ništa ne ostane.
Skupljam delove bola,
Uspomene i dane
U sećanjima što lagano blede..
I delovi mene uz njih..
Skupljam sve što sam radio
Kažem: Uradiću ponovo!
A ovo neću i ono neću
Nikad ponoviti!
Ne dam se još uvek rasuti
Kao brašno, kao prašina.
Još mi se čini, imam se za šta boriti.
Imam još za šta da igram
Da dokažem da sam vredan
Bar još minutu.. pa još minutu..
Jurim delove sebe.
Vetar nosi, ja skupljam po putu.
Niko ne prolazi ulicom mojom
Niko ne prolazi ulicom mojom.
Mene je život doveo tu,
Na taj puteljak, na taj proplanak,
Da na njemu zanavek ostanem.
Ne prolaze ljudi ovim putem.
Video bih tragove u snegu.
Drugi ljudi, oni imaju sudbine druge.
Oni i ne znaju gde je moj dom.
Kroz maglu pamtim: bilo je nekog
Kome je zatrebalo društvo,
Ili je taj neko osetio - on je bio potreban meni!
Ili, sve je bila samo puka slučajnost...
Upad u moju stvarnost bez konkretnog povoda.
A meni je bilo lepo.
Niko ne prolazi ulicom mojom.
S prozora gledam sneg kako veje...
Da neko prođe, primetio bih.
Da neko prođe, primetio bi Ima li tu uopšte mene
Ili ni mene tu više nema.
Ovim se putem izvinjavam
Moje patnje nemaju,
Stvarno nemaju veze sa vama.
Ako vaše i imaju
I stvarno imaju veze sa mnom:
Ovim se putem izvinjavam.
Moje besane noći
U krug mi vrte samo slike
Koje sam skovao sam
I ako u vašim besanim noćima
Takođe slike su moga delanja:
Ovim se putem izvinjavam.
Moj mir je negde daleko.
Čini se - neuhvatljiv.
A ako i vaš mir neuhvatljiv se čini,
Ne očajavajte!
Idite za njim dok ne bude,
Kao mala beba il' štene neko,
U vašem krilu pitom i tih.
Uhvatite svoj mir.
Čini se da sam takav čovek
Koga prate oluje;
A ako i vas prate moje oluje,
Ovim se putem izvinjavam.
Evo ih svom snagom krotim
Da vas ne more više,
Moje more i delanja.
Da bar neko noću mirno sanja,
Ovim se putem izvinjavam.
Da imam sa kime
Večeras neka niko ne priča sa mnom
Kao što i ne priča..
Da imam sa kime da progovorim
Rekao bih, ostavi me,
Nešto mi je teško sada..
Lagao bih. Sigurno bih lagao tada
I čekao da ipak ostane taj neko moj...
Teško je kada nisi nečiji,
Još teže kada nisi ni svoj.
Ja? Ne znam ja ništa o tom'..
Tako sam načuo..
Foto: Privatna arhiva